Najčešći prijevod na "književni ", vjerovatno bi bio - klupa za sjedenje.
E, ma šentoda nikad nije bila samo obična klupa, uostalom - nije niti
trebala biti prava drvena klupa, šentoda može biti i samo jedan puntižel
naslonjen na dva bloketa, može biti i kamena, ili od modernog inoxa, a
može biti i najobićniji betonski zidić- sve je to šentoda.
Šentoda je ništa drugo nego idealno mjesto za druženje, neobaveznu čakulu, i to za
sve, za djecu, mladost, matere, babe, dide, težake, profešure, šentoda je
jedan od onih elemenata Mediterana koji je danas sve više u opasnosti da
nestane. Šentoda je otvorena svima, nikad ne treba pitati za dozvolu,
čak i ako na njoj trenutno sjedi potpuno nepoznat čovjek. Na šentodu
nikad ne fali tema, priča krene sama od sebe, ka po loju.
Nema komentara:
Objavi komentar